Mnogi kažu da su mladi budućnost, ali oni su i sadašnost prije svega, bez koje nema ni željene budućnosti za neke nove generacije. Zato je vrlo važno na koji način postupamo, odgajamo i obrazujemo mlade. Ono čemu treba da težimo su ljudi koji su puni empatije, razumijevanja, tolerancije i ljubavi. A do toga treba doći kroz mnogo rada, odricanja i upornosti.

Kao recimo u plivanju, koji je veliki dio mog života i koje me je kao disciplina naučila svemu navedenom. Deset godina sam bila takmičarka, reprezentativka BiH a na međunarodnim i nacionalnim prvenstvima osvojila sam preko 250 medalja. No sve to motiviralo me je da unaprijedim svoj rad i doprinos zajednici, pa sam primjerice posljednje tri godine pomoćna trenerica plivanja i istovremenu i skijanja u istom klubu. 

Sport nas uči zajedništvu i saradnji i pruža priliku da svi mogu biti uključeni. On nam širi vidike i omogućava da na malo drugačiji način posmatramo svijet. Tako da sam pored svega fokusirana na inkluzivne projekte, sportske aktivnosti, saradnje sa Special Olympics International i Special Olympics Bosna i Hercegovina na šta sam posebno ponosna. 

Iza mene su godine volontiranja na Sport Games OAZA, najvećem takmičenju za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Osim toga, jedan sam od organizatorica projekta Atletes Leading the Way koji je educirao 150 studenata o temama liderstva, Specijalne olimpijade i inkluzivnog sporta i obrazovanja.

Nadgradnju svega i sebe kao osobe stvaram i kao brucošica  na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu, odsjek za međunarodne odnose i evropske studije.

Zato vrlo logično, da i mogućnost da budem dio tima i ambasadorica UNFPA me čini sretnom i još motiviranijom u toj plementoj misiji.

Izgradnja mira je neophodna za razumijevanje razlika koje bi trebali doživljavati kao vrijednost koja će učiniti naše živote boljim, zdravijim i u kojem će generacije koje dolaze imati svijetliju budućnost.