Imajte na umu da je u cijelom svijetu jedna od tri žene pretučena ili zlostavljana na neki drugi način, najčešće od strane nekog koga poznaje. Jedna od pet žena na svijetu će doživjeti silovanje. Jedna od četiri žene je zlostavljana nakon trudnoće. Većina napada se čini protiv mladih žena.

Ove brojke su samo vrh ledenog brijega. Bezbrojni slučajevi se ne prijavljuju zbog stigme, diskriminacije i straha od daljnjeg nasilja.

Nekada se nasilje dešava kod kuće, ali također se dešava tokom rata i nakon prirodnih katastrofa, kao što je zemljotres na Haitiju 2010.

Nasilje nad ženama i djevojčicama odražava i pojačava nejednakost između muškaraca i žena i šteti zdravlju, dostojanstvu i sigurnosti svojih žrtava. Žrtve nasilja mogu trpjeti znatne posljedice po seksualnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući prisiljene i neželjene trudnoće, nesigurne pobačaje i smrt kao rezultat toga, traumatičnu fistulu i veći rizik od seksualno prenosivih infekcija kao što je HIV.

Stalni neuspjeh u sprječavanju i kažnjavanju nasilja nad ženama i djevojčicama vodi do osjećaja nekažnjivosti i nastavljanja kršenja njihovih prava, te onemogućava doprinos koji žene i djevojčice mogu dati međunarodnom razvoju, miru i napretku.

Šta se može učiniti oko ovog naizgled nesavladivog problema?

Izazovi su izuzetni i komplesni, ali ujedinjenom akcijom na mnogim frontovima, napredak je moguć.

Kao prvo, sistemi zdravstvene zaštite u cijelom svijetu trebaju se ojačati tako da postanu čak i važniji akteri u prepoznavanju i identificiranju rodno zasnovanog nasilja te pomaganju žrtvama. To bi trebalo uključiti podizanje svijesti među zdravstvenim radnicima o ovoj pošasti.Vlade i međunarodne organizacije, kao što je UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija, trebaju igrati ključnu ulogu u rješavanju pitanja vezanih za trgovinu, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i u školama, te seksualno nasilje u oružanim sukobima i postkonfliktnoj situaciji. UNFPA podržava nastojanja ka poboljšanju prikupljanja i analize podataka koji se mogu koristiti kako bi bili osnov za izradu zakona, politika i sistema za sprječavanje i krivično gonjenje seksualnog nasilja te pomaganje žrtvama i njihovim porodicama. Ja posvećujem svoju energiju tim nastojanjima.

Mi ne možemo zaboraviti da su djevojke i adolescentkinje podložne i izložene povećanom riziku od nasilja. Ubrzani odgovor na seksualno nasilje i štetne prakse protiv  tih tinejdžerki i mladih žena, uključujući i kampanje javnog informiranja u zajednici te službe, mreže mladih i vršnjačke pristupe, su ključni za to rješenje. Moraju se učiniti dodatni napori da se pruži hitna, kvalitetna briga, uključujući prevenciju HIV-a nakon izloženosti nasilju za adolescentkinje žrtve silovanja. Obrazovanje djevojčica i mladih žena o njihovim pravima i o tome kako mogu na minimum smanjiti svoju ranjivost je od suštinskog značaja. To obrazovanje treba uključiti u šira nastojanja vlada i međunarodnih organizacija u podršci obrazovanja za osnaživanje, pogotovo mladih.

Sukobi i humanitarne katastrofe pojačavaju ranjivost na seksualno nasilje. Nakon takvih kriza, UNFPA je prednjačila u pružanju hitne opskrbe kako bi rješavala problem zdravstvenih konsekvenci silovanja te radila sa vladama i mirovnjacima na razvijanju sistema za zaštitu žena od seksualnog nasilja.

Prilikom Međunarodnog dana za eliminaciju nasilja nad ženama i dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, ja ponavljam predanost UNFPA-e je da se bori protiv ovog krupnog i sveprisutnog kršenja ljudskih prava, koje pogađa milione žena i djevojčica u svijetu. UNFPA zagovara i radi na nultoj toleranciji prema nasilju i ja ponovo potvrđujem našu predanost da nastavimo raditi u partnerstvu sa više aktera ka postizanju zajedničke vizije izgradnje svijeta oslobođenog od nasilja i svijeta u kojem svi mogu doživjeti svoj puni potencijal. Na koncu konca, nijedan cilj ljudskog humanog razvoja ne može se postići ako polovina stanovništva svijeta živi u strahu ili trpi nasilje.