Novi izvještaj koji je objavio UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija, upozorava da stalne nejednakosti u društvu koče razvoj i, kako tvrdi regionalna direktorica UNFPA Florence Bauer, otežavaju zemljama u istočnoj Evropi da upravljaju demografskim promjenama.
Neki ljudi smatraju da je pritisak na žene da rađaju više djece način da se riješi pitanje niskog nataliteta u istočnoj Evropi. Vlade nude financijske poticaje ili čak pokušavaju ograničiti pravo žena da odlučuju o vlastitom tijelu.
Ali, ne postoje dokazi da se takvim mjerama postiže trajan rast nataliteta. Umjesto toga, ograničavanjem prava žena riskira se poništavanje desetljećima dugog napretka ka rodnoj ravnopravnosti i ono može imati teške posljedice:
Oštećen život: Kada je izbor žena ograničen, njihova dobrobit je smanjena, a potencijal ugušen. Neželjena trudnoća može zaustaviti obrazovanje i karijeru. Nedostatak tjelesne autonomije može zarobiti žene u ciklusima siromaštva i ovisnosti, koji su često popraćeni nasiljem u porodici. Kada žene imaju kontrolu nad svojim tijelom i imaju pristup kontracepciji, one tada mogu planirati porodicu i odlučiti da imaju djecu u pravom trenutku svog života.
Ekonomska šteta: Zemlje koje se bore s padom stanovništva ne mogu priuštiti isključivanje polovine svog stanovništva. Za izgradnju otporne ekonomije i društva potreban im je puni doprinos njihovih građana i građanki. Osnaživanje žena i djevojčica ima ekonomskog smisla: ono potiče produktivnost, inovacije i opću dobrobit.
Godine 1994, na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju, održanoj u Kairu, međunarodna zajednica preuzela je historijsku obavezu poštivanja seksualnih i reproduktivnih prava svih ljudi. Danas, trideset godina kasnije, izvještaj UNFPA o stanju svjetske populacije pokazuje da je postignut veliki napredak, ali također naglašava duboke nejednakosti koje još uvijek postoje.
Podaci su frapantni. Jedna od četiri žene, u zemljama za koje imamo podatke, nema osnovnu tjelesnu autonomiju, odnosno, nema pravo odlučivanja o vlastitoj zdravstvenoj zaštiti, kontracepciji i da li će i kada imati spolni odnos. Više od dvije od tri žene u istočnoj i jugoistočnoj Evropi doživjele su neki oblik rodno zasnovanog nasilja, često od strane partnera ili nekog drugog u porodici. Milioni žena žele koristiti moderna kontracepcijska sredstva, ali nemaju pristup potrepštinama, informacijama niti uslugama potrebnim za planiranje porodice.
Diskriminacija je najteža za žene koje su već suočene s raznim, često preklapajućim manjkavostima koje ih stavljaju u nepovoljan položaj. Na primjer, u Albaniji je istraživanje iz 2017. godine pokazalo da je 74% Romkinja prijavilo ozbiljne poteškoće u ostvarivanju pristupa uslugama zdravstvene zaštite, za razliku od svega 35% etničkih Albanki. Dok se pristup uslugama zdravstvene zaštite tokom posljednjeg desetljeća poboljšao za obje kategorije, napredak je bio puno sporiji za one u najnepovoljnijem položaju.
Te razlike predstavljaju pojedinačne tragedije, ali nanose i širu štetu. Kada je ženama uskraćena osnovna zdravstvena zaštita, tada pati njihova porodica i zajednica. Kad strukturne prepreke ili društvena stigma spriječe žene da ostvare svoj potencijal, čitava ekonomija je na gubitku.
Zemlje koje se suočavaju s demografskim promjenama trebaju napredne politike koje ulažu u žene i djevojčice. To znači osigurati univerzalni pristup obrazovanju, kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, ekonomskim mogućnostima i zaštiti od rodno zasnovanog nasilja. To također znači poštivanje temeljnog prava žena da imaju kontrolu nad vlastitim tijelom i da donose odluke o svom životu.
Put do zdravih, prosperitetnih društava ne vodi kroz kontrolu nad ženskim tijelom. On leži u uklanjanju prepreka koje sprečavaju žene i djevojčice da napreduju – za vlastito dobro i za dobrobit svoje zajednice i zemlje.
