Ono što smatram jednim od vodećih problema u Bosni i Hercegovini je obrazovni sistem. Pritom posebno  mislim na etničku odvojenost i segregaciju djece u osnovnim školama, kao i nedostatak zajedničkog nastavnog plana i programa. Godinama se govori o reformi obrazovanja koja se vrlo svjesno ne provodi od strane politika u BiH. Sve to ima dugoročne negativne posljedice po cijelo društvo. 

Dok bespotrebno  gubimo vrijeme raskopavajući kako se ko zove i koje smo nacionalnosti, svakim danom sve više mladih ljudi napušta zemlju, a BiH polako postaje zemlja starih.

Aktivizam je jedini način na koji možemo sagledati probleme unutar lokalne zajednice i zato treba raditi na rješavanju tih problema. Osim toga, aktivizmom možemo doprinijeti poboljšanju cjelokupne situacije, ne samo identifikovanjem problema, već i preventivnim reagovanjem, kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice. Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, puna pametnih i vrijednih ljudi i mislim da čuvanjem tih bogatstava postižemo bolji imidž u svijetu i omogućavamo budućim generacijama da ovdje ostanu i doprinose razvoju cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva. S obzirom da imam veliku želju raditi na ostanku mladih u Bosni i Hercegovini, to je moj veliki motiv za rješavanje navedenog problema.

Nezainteresovanost mladih za probleme koji ih se tiču, odsustvo volonterizma i aktivizma, te nezainteresovanost za učešće u donošenju odluka na nivou lokalne zajednice su, po mom mišljenju, ključni problemi koji su za mene motivacioni. Aktivizam kojim se mladi u Bosni i Hercegovini bave jedan je od osnovnih načina na koji je moguće doprinijeti izgradnji mira i bolje budućnosti, što je i moj motiv da se učlanim u jedan ovakav projekat kakav je UNFPA koji  mladima daje priliku da kažu šta misle, ali i rade da zajedno na određenim projektima i/ili volontiraju, načini su na koje je moguće ostvariti jedinstvo mladih u postizanju bolje i perspektivnije budućnosti.