Život izbjeglica i migranata je jako težak. Oni ne bježe uvijek od rata s oružjem. Ponekad je to rat sa stvarnošću koja ih ograničava, ugnjetava, ponižava i dehumanizira.

Takvu je imala 44-ogodišnja Fatmata* iz zapadne Afrike koja se nalazi u jednom od privremeno-prihvatnih cenatara u BiH.

Ja sam pobjegla da spasim svoj život. Pobjegla sam od nasilja. Prvo sam bila silovana. I nakon toga sam bila prisiljena da se pridružim tajnom društvu. U tom društvu, bila sam potpuno mučena. Veoma mučena. Možete vidjeti moje tijelo. Možete vidjeti moje tijelo. Imam mnogo ožiljaka. Da, imam ih mnogo. Zato sam pobjegla. I onda sam došla ovdje. Ovdje sam sada već šest mjeseci. Ovdje u Bosni, kaže ona.
 

Iza sebe je ostavila dvoje djece - dva sina.

Imala sam i sestre, njih tri, sve su mrtve. Izgubila sam majku, ona je bila vođa tajnog društva. Kada je umrla, prisilili su me da zauzmem njeno mjesto. Rekla sam ne. Tako sam tamo bila u šumi oko godinu dana. Tukli su me svaki dan. I odatle sam našla nekoga ko mi je pomogao da pobjegnem. On je sve učinio za mene. Tako sam stigla ovdje. Hodala sam. Ali imala sam sreće da na mom putu kroz šumu niko... nisam imala nasilje ni od koga. Ne mogu to podnijeti - proganja me. Nije mi lako. Ponekad moram uzimati tablete da bih spavala. Jer ponekad mi se vraćaju sjećanja na ono što je prošlo. Imam sjećanja. Tako da mi je teško ponekad zaspati. Ali hvala Bogu na Bosni. Mogu zahvaliti Bogu na Bosni. Oni su vrlo dragi ljudi. Oni su brižni, dodaje Fatmata.

Podaci pokazuju da veliki broj migranata i izbjeglica prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu na putu ka Evropskoj uniji. No, neki od njih, poput naše sagovornice odluče ovdje ostati, u borbi za bolju, sigurniju budućnost. Dok čekaju rješenje statusa, odnosno dobijanje azila u BiH, podršku na tom putu dobijaju u privremeno-prihvatnim centrima u Sarajevu i Bihaću. Tu im UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija u okviru projekta „Individualne mjere za jačanje kapaciteta za upravljanje migracijskim tokovima u Bosni i Hercegovini” finansiranog od Evropske unije, pruža ključnu podršku kroz rad Centra za djevojke i žene u privremeno-prihvatnim centrima Ušivak u Sarajevu i Borići u Bihaću. 

Sagovornica gotovo svakodnevno koristi usluge Centra, sigurnog kutka u kojem ima priliku osjećati se sigurnom, važnom i cijenjenom. Tu korisnice imaju pristup programu osnaživanja kroz radionice o seksualnom i reproduktivnom zdravlju te individualne konsultacije. Svakodnevno sa ženema i djevojkama radi psihologinja, a imaju i kurseve opismenjavanja kao i engleskog i BHS jezika te brojne kreativne radionice. Također, kroz Centar migrantkinje i izbjeglice imaju dostupne pakete za očuvanje dostojanstva, koji sadrže različite higijenske prozvode.

Fatmata, koja je život pun torture i nasilja zamijenila boravkom u jednom od privremeno-prihvatnim centrima u BiH, kaže:

Ponekad imamo radionice na kojima pravimo rukotvorine kao što su ogrlice i narukvice. Zabavljamo se i družimo. Ovdje je dobro. Kamp je živahan. Vrlo, vrlo živahan. Ponekad možete čuti muziku, pomjerate tijelo. To vas natjera da zaboravite mnoge stvari. Čak iako ne možete zaboraviti. Nije lako. Nije lako. Zaista želim raditi, da bih mogla živjeti.

Projekt „Individualne mjere za jačanje kapaciteta za upravljanje migracijskim tokovima u Bosni i Hercegovini” financira Evropska unija kroz Instrument pretpristupne pomoći (IPA), a provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u partnerstvu s Visokim povjerenstvom Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), Dječijim fondom Ujedinjenih nacija (UNICEF), Populacijskim fondom Ujedinjenih nacija (UNFPA) i Danskim vijećem za izbjeglice (DRC).

*Ime je promijenjeno radi zaštite privatnosti.