MIŠLJENJE

Sigurno materinstvo tokom pandemije

Odlučnost i predanost zdravstvenih radnika podrivaju sistemski jazovi zbog kojih su izostavljeni oni najranjiviji, kao što su to pokazali nedavni slučajevi smrti majki u BiH

Piše: JOHN KENNEDY MOSOTI, predstavnik UNFPA za BiH
 
Pandemija bolesti COVID-19 je za sobom ostavila trag uništenja: preopterećeni zdravstveni sistemi, ekonomije u silaznoj putanji, neizvjesna budućnost. Pritom, „nova normalnost“ jedva da podrazumijeva bilo šta normalno. A kako se virus nastavlja širiti alarmantnom brzinom, razotkrivaju se ranjivosti globalnih i domaćih sistema, ostavljajući zemlje da same donose teške odluke: kako izbalansirati zahtjeve za odgovorom na COVID-19 kojim će se pokazati empatičnost i odlučnost, a pritom voditi računa da se i dalje pružaju sve neophodne usluge?

Pandemija je posebno dovela zdravstvene sisteme do krajnjih granica izdržljivosti i primorala vlade i zdravstvene ustanove da donesui zuzetno teške, hitne odluke o načinu na koji će pružati usluge zdravstvene zaštite. Ističući postojeće nedostatke u zaštiti seksualnog i reproduktivnog zdravlja, pandemija istovremeno naglašava i potrebu za sveobuhvatnim pristupom zdravstvenoj zaštiti kako tokom pandemije, tako i nakon perioda oporavka.
Imajući u vidu rasprostranjenost i učinke te paniku koju je COVID-19 izazvao, izuzetno je važno da odgovori na ovu krizu prepoznaju neophodnost usluga u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja, poštujući  pravo ljudi da sami odlučuju o svojoj tjelesnoj autonomiji i integritetu.   

Kvalitetne usluge usluge u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja su neophodne  za dobrobit svih ljudi, posebno žena i djevojčica. Potreba za ovim uslugama ne prestaje tokom pandemije.  Mjere koje su uvedena u cilju suzbijanja širenja bolesti COVID-19 mogu negativno utjecati na ostvarivanje pristupa osnovnim uslugama u oblasti reproduktivnog zdravlja, zdravlja žena vezano za trudnoću i porođaj,  novorođenčadi djece i adolescenata.
 
Iako je globalni odgovor na COVID-19 s pravom usmjeren na smanjenje širenja bolesti i liječenje oboljelih, poznato je da će djevojčice i žene – posebno one iz najsiromašnijih i društveno marginaliziranih kategorija – vjerovatno biti najteže pogođene pandemijom. Iako svijet prepoznaje jedinstvenu ranjivost žena i djevojčica te su razvijene smjernice kako bi se omogućio adekvatan odgovor, potrebe žena i djevojčica u pogledu zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja tokom krize nisu u potpunosti zadovoljene. Ova situacija je još teža kada su u pitanju trudnice i porodilje. 
Tokom pandemije bolesti COVID-19 mediji su izvijestili o određenom broju smrtnih slučajeva među porodiljama u Bosni i Hercegovini (BiH), pokrećući pitanje da li se njihova smrt mogla spriječiti. Iako se nadamo da takvi slučajevi neće postati uobičajeni, bilo bi krajnje neodgovorno s naše strane ignorirati ove znake upozorenja, s obzirom na veličinu izazova sa kojim smo suočeni. Relevantni zdravstvene vlasti u BiH su pokazale izuzetnu spremnost razgovarati o tim slučajevima te su obećali su da će provesti istragu i poduzeti neophodne mjere. Takvo hitno djelovanje je od presudnog značaja.
 
Bosna i Hercegovina ima dobar sistem zdravstvene zaštite, ustrajno je radila na uvođenju  univerzalne zdravstvene zaštite i s pravom je ponosna što smrtnost majki u zemlji iznosi nula u vrijeme kada mnoge druge zemlje imaju neprihvatljivo visoku stopu maternalne smrtnosti. Takav uspjeh je postignut zahvaljujući ogromnim ulaganjima u upravljanje znanjem, u najbolje prakse, razmjenu informacija, edukaciju i zaštitu trudnica i majki. Ali, koliko god je situacija dobra, neophodno bi bilo provesti rigoroznu procjenu sistema, posebno kada je u pitanju način na koji sistem odgovara na potrebe ranjivih ili marginaliziranih članova društva. U situaciji u kojoj su zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici preopterećeni liječenjem pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19, žene, razumljivo, brine mogućnost pristupa medicinskim uslugama, posebno uslugama zaštite reproduktivnog zdravlja, uključujući i usluge zdravstvene zaštite za vrijeme trudnoće, tokom poroda i  babinja. Zdravlje žena, posebno trudnica i porodilja, mora biti prioritet, bez obzira da li se radi o kriznoj situaciji ili ne.

Među ključnim lekcijama o „novoj normalnosti“ koje brzo savladavamo naučili smo da kraj nije na vidiku. Vjerovatno će se javiti i druge pandemije, tako da moramo ostati budni. Bez obzira koliko je infrastruktura efikasna, svaki sistem je snažan onoliko koliko je snažna njegova najslabija karika. Odlučnost i predanost koju su pokazali zdravstveni radnici podrivaju sistemski jazovi zbog kojih su izostavljeni oni najranjiviji, kao što su to pokazali nedavni slučajevi smrti majki u BiH. 

Kao agencija Ujedinjenih nacija za seksualno i reproduktivno zdravlje, UNFPA neposredno prati, te sa svojim partnerima, vladama i drugim agencijama UN-a radi na rješavanju izazova s kojima su suočavaju trudnice i porodilje u BiH i drugdje u svijetu. To je sastavni dio naše predanosti da osiguramo da svaka trudnoća bude željena, svaki porod siguran i potencijal svake mlade osobe ispunjen. UNFPA nastavlja da radi s ministarstvima zdravstva na izradi strategija za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i kliničkih smjernica za unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite žena vezano za trudnoću i porod, te provođenjem sistema opstetričkog nadzora i odgovora radi na sprečavanja po život opasnih komplikacija u trudnoći. 

UNFPA trenutno sa svojim partnerima radi na izradi kliničkih puteva za pacijente oboljele od COVID-19, s posebnim osvrtom na trudnice i majke, radimo na razvoju digitalnih aplikacija, kao i na uspostavi pozivnog centra za podršku građanima u vezi s bolešću COVID-19, pritom radeći na jačanju grupa za samopomoć. UNFPA također radi i na proširenju programa savjetovanja, pozivnog centra i aplikacija za majke i trudnice kako bi im se u doba pandemije pomoglo da iznesu trudnoću i porode se.    

Pored svih pohvala radu zdravstvenih radnika na prvim linijama odbrane od COVID-19 i optimizamu vezanom za predstojeću vakcinu protiv ove bolesti, do pronalaska trajnog rješenja moramo nastaviti raditi na daljnjem jačanju našeg odgovora. Zaštiti  trudnica i porodilja možemo doprinijeti danas ali i dugoročno, tako što ćemo: 

•    Prepoznati da je seksualno i reproduktivno zdravlje bitno za svakoga". Program za održivi razvoj do 2030. godine kao temeljni princip ističe cilj da niko ne smije biti  zapostavljen. Djelotvoran odgovor na krizne situacije mora dati prioritet pružanju usluga u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja - i to u svim fazama odgovora: prije početka krizne situacije, tijekom razdoblja krize, tokom oporavka i dalje. 
•    Dati prioritet majkama i trudnicama u odgovoru našeg zdravstvenog sistema. Pojednostaviti protokole koji se odnose na porodilje i trudnice i iznaći namjenska sredstva za proširenje mjera prevencije, kao i za testiranje i liječenje trudnica i majki tokom sadašnjepandemije.  
•    Osnažiti zdravstvene sisteme kako bi se omogućio pravičan pristup, s naglaskom na prihvaćanje sveobuhvatnog pristupa zdravstvenoj zaštiti koji će se nastaviti  i nakon prestanka krize.

Nedavni slučajevi smrtnih ishoda među porodiljama u BiH nas podsjećaju na našu obavezu prema najranjivijim i najviše marginaliziranim pripadnicima društva. Briga o trudnicama i porodiljama nije samo moralni imperativ, nego ima i ekonomski smisao, posebno u regiji koja se bori s niskom plodnošću i visokom stopom emigracije. Mi možemo, moramo i znamo kako da budemo bolji. Pa, onda krenimo i uradimo to.