You are here

Demografski problemi Bosne i Hercegovine su stvarni, ali još uvijek nije prekasno da promijenimo pravac

Piše: John Kennedy Mosoti

Naše nove projekcije stanovništva za Bosnu i Hercegovinu koje smo predstavili u decembru prošle godine šokirale su cijelu zemlju. Glavna poruka medija je bila da ukoliko se postojeći trendovi nastave, demografski kolaps će sigurno biti neizbježan.

Uistinu, projekcije su dramatične: broj stanovnika Bosne i Hercegovine će do 2070. godine biti manji od 1,6 miliona ukoliko stope emigracije i nataliteta ostanu iste. To bi bilo manje od polovine sadašnjeg broja stanovnika zemlje i nešto više od jedne trećine stanovništva BiH 1991. godine. Preko 40% ljudi bi bilo u dobi od 65 i više godina (u odnosu na sadašnjih 17%). Ovakva projekcija predstavlja znatne rizike po privredu, socijalnu zaštitu i usluge, infrastrukturu zemlje, posebno u ruralnim sredinama iz kojih se ljudi naročito iseljavaju. 

Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja se suočava sa demografskim izazovima u Evropi; mnoge zemlje, posebno one u Istočnoj i Južnoj Evropi, suočene su sa problemom smanjenja broja stanovnika i starenja stanovništva. Ali, ovaj trend je posebno izražen u Bosni i Hercegovini čije su stope fertiliteta među najnižim u Evropi (1,25 djece po ženi u reproduktivnoj dobi) i iz koje se masivno iseljava stanovništvo, posebno mladi.  
Bez obzira koliko su ove projekcije sumorne, važno je imati na umu da demografija nije sudbina i da demografska zla kob nikad nije nužna. Tek kada shvatimo osnovne pokretače demografskih promjena, moći ćemo iznaći rješenja i takvo stanje promijeniti.

Uglavnom nam je poznato zašto toliko mladih ima manje djece i zašto planiraju svoju budućnost izvan vlastite zemlje. Među razlozima su i neka krupnija pitanja, kao što su ekonomska i politička nestabilnost, dugotrajna korupcija i nepostojanje dobre uprave. Postoji i niz socijalnih i kulturoloških faktora: obrazovni sistem koji nije usklađen sa potrebama tržišta rada, nedostatak ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci i socijalne podrške roditeljima, te rasprostranjene rodne nejednakosti.  

Također, znamo iz desetljećima dugog iskustva u radu sa institucijama vlasti širom svijeta da ograničena, brza rješenja generalno nemaju efekta. Stoga je potreban sveobuhvatan i cjelovit pristup kojim se uzimaju u obzir svi faktoru koji utiču na život i mogućnosti mladih ljudi. U suštini, mi trebamo od Bosne i Hercegovine napraviti zemlju u kojoj će ljudi željeti živjeti, u kojoj će planirati svoju budućnost i odvažiti se rađati djecu. 

Ovo možda zvuči kao nerazuman zahtjev. Ali, iskustvo drugih zemalja – Irska je dobar primjer – pokazuje da je to ipak moguće. Svakako trebamo biti realni: potrebno je vrijeme da bismo ostvarili uticaj na demografske trendove, čak i pod najboljim okolnostima. Bosna i Hercegovina će u doglednoj budućnosti gotovo sigurno morati živjeti sa smanjenjem i starenjem stanovništva. Ali se ona s tim može nositi i to ne mora podrivati ekonomski i društveni napredak. Ustvari, broj stanovnika nije mjera uspjeha. Šest od deset zemalja sa najvišom vrijednošću indeksa humanog razvoja su male države. Ali je za to potrebno odmah poduzeti ispravne korake kojim će se ublažiti rizici i stvoriti nove mogućnosti. 

UNFPA je nedavno pokrenuo program kako bi pomogao zemljama regije da povećaju otpornost prema demografskim promjenama i ponudio pravce koji vode u prosperitetnu budućnost. U sklopu tog novog programa sarađujemo sa vlastima Bosne i Hercegovine i drugim partnerima na pronalaženju rješenja i pružanju potrebnih vidova podrške.  

Jedan konkretan primjer je naš rad na unapređenju rodne ravnopravnosti. Istraživanja pokazuju da su tradicionalne rodne uloge među osnovnim uzrocima niskog fertiliteta u razvijenim zemljama. Razlog je taj što se od žena očekuje da snose najveći teret neplaćenog rada vodeći brigu o drugim članovima domaćinstva i kućnim poslovima, što, ustvari, znači da mnoge žene moraju birati između karijere i porodice, između zaposlenja i djece. U zemljama u kojima žene i muškarci mogu kombinirati rad izvan kuće i porodicu i ravnopravnije dijeliti obaveze u domaćinstvu, kao, naprimjer, u nordijskim zemljama, roditelji imaju znatno veći broj djece. 

Zemlje mogu uraditi puno toga da bi se to desilo: veći broj ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci rane i predškolske dobi, fleksibilniji uvjeti rada, bolje plaćen roditeljski dopust za oba roditelja, bolja integracija žena u tržište rada i veći fokus na iskorjenjivanje staromodnih rodnih normi. 
Drugi primjer je naš rad na zdravom i aktivnom starenju. Osobe starije životne dobi predstavljaju značajan stub društva i mogu dati veliki doprinos privredi i svojim zajednicama tokom dugog perioda nakon umirovljenja. U društvu koje brzo stari jednostavno sebi ne možemo dozvoliti da isključimo one koji čine veliki udio stanovništva sa svojim vještinama, talentom i svim onim čime mogu dati doprinos.  

Uključujemo i mlade kako bi bili dio nastojanja na iznalaženju rješenja za političke, ekonomske i socijalne izazove koji se nalaze u srži demografskih problema zemlje. Kreativni um mladih, njihova građanska hrabrost i odlučnost predstavljaju dragocjene resurse za postizanje transformativnih promjena koje su nam potrebne. 

Ove inicijative, kao i mnoge druge koje podržavamo u zemlji, nisu korisne samo za ljude pojedinačno, nego i doprinose stvaranju demografskih promjena. U širem smislu, one doprinose izgradnji ljudskog kapitala koji je Bosni i Hercegovini prijeko potreban da bi se razvijala i ulagala napore u budućnosti.   

Demografski izazovi sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava su stvarni. Ali, poznati su nam njihovi uzroci i znamo koja su rješenja. Nije prekasno da promijenimo pravac i da damo prioritet stvaranju demografski otporne i prosperitetne budućnosti Bosne i Hercegovine. 

Autor je predstavnik UNFPA, Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda, u Bosni i Hercegovini.