Povodom 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, pitanja položaja osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini, Međureligijsko vijeće donosi

Deklaraciju Međureligijskog vijeća u o suzbijanju stigmatizacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu u Bosni i Hercegovini, kojom mi dolepotpisani vjerski predstavnici

Podsjećamo na važnost uticaja koju crkve i vjerske zajednice imaju na naše društvo danas;

Naglašavamo da su zločini protiv čovječnosti suprotni tumačenjima svih religija;

Oslanjamo se na zajedničku platformu za izgradnju mira, unapređivanje povjerenja, dijaloga i saradnje svih naroda;

Izražavamo poštovanje spram svih žrtava rata;

Podsjećamo na 19. juni, Međunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u ratu;

Osuđujemo seksualno nasilje kao jedan od najtežih zločina počinjenih u ratu;

Izražavamo zabrinutost nad činjenicom da se neke osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu suočavaju s osuđivanjem i odbacivanjem od strane njihovih porodica, zajednica te društva u cjelini;

Izražavamo nadu za spremnost šire zajednice da pruži podršku i razumijevanje osobama koje su preživjele seksualno nasilje;

Naglašavamo potrebu konstruktivne saradnje između državnih institucija, građanskog društva, međunarodnih organizacija, crkava i vjerskih zajednica u cilju unapređivanja položaja preživjelih žrtava u Bosni i Hercegovini danas;

Pozdravljamo spremnost medija da rade na podizanju svijesti javnosti o položaju koji danas u društvu imaju preživjele žrtve seksualnog nasilja u ratu;

Prepoznajemo i podstičemo ključnu ulogu koju mladi mogu odigrati u svojim lokalnim zajednicama u smanjivanju odbacivanja i osuđivanja preživjelih žrtava;

Naglašavamo važnu ulogu koju je građansko društvo imalo svih prethodnih godina u naporima za unapređivanje položaja osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu;

Prepoznajemo i konstatujemo da su i muškarci preživjeli seksualno nasilje u ratu te da su sve etničke zajednice bile pogođene ovim zločinom;

Razumijemo važnost javne podrške preživjelim žrtvama seksualnog nasilja od strane cijelog društva, čiji su neodvojivi dio crkve i vjerske zajednice;

Uviđamo neophodnost uklanjanja društvene osude i stigmatizacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, te shodno ovim stavovima:
1. Pozivamo sve građane, lokalne zajednice i javne institucije da ne diskriminišu, ne odbacuju, ne sputavaju i ne
stigmatiziraju osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu;
2. Podsjećamo građane na važnost prihvatanja onih kojima je pomoć potrebna;
3. Preporučujemo unapređivanje i dostupnost svih usluga koje su potrebne preživjelim žrtvama – zdravstvene i psihosocijalne
brige, pravde te ekonomsko osnaživanje
4. Ohrabrujemo preživjele da pristupe uslugama koje su uspostavljene za njih u javnim institucijama;
5. Izražavamo spremnost naših crkava i vjerskih zajednica da u skladu sa svojim učenjima pruže pomoć i izraze podršku
protiv stigmatizacije žrtava seksualnog nasilja;
6. Tražimo dalju podršku međunarodne zajednice u sprečavanju međugeneracijskog prenosa traume;
7. Ističemo da počinioci ovih zločina treba da pronađu put pokajanja,
8. Preporučujemo uspostavu inovativnih partnerstava između svih javnih aktera i građana radi uklanjanja uzroka
stigmatizacije, odbacivanja i osuđivanja preživjelih žrtava;
9. Pozivamo vjerske službenike (imame i sveštenike) u svim lokalnim zajednicama da budu glas koji se suprotstavlja
stigmatizaciji preživjelih te da se aktivno bore protiv osuđivanja i odbacivanja preživjelih žrtava;
10. Izražavamo potrebu za daljom podrškom radu crkava i vjerskih zajednica na polju osnaživanja osoba koje su
preživjele seksualno nasilje u ratu;
11. Naglašavamo spremnost naših crkava i vjerskih zajednica da iskoriste svoje kapacitete kako bi unaprijedile kvalitet
života preživjelih kroz međureligijski dijalog;
12. Podsjećamo na važnost prominentne uloge državnih struktura te javnih institucija u pružanju brige, zaštite i pravde
za osobe koje su preživjele seksualno nasilje u ratu;
13. Ostajemo predani ovom pitanju.