U duhu iscjeljenja kako bi pružili utjehu onima koji ovdje ostaju, na zidovima hodnika su umjetnička djela stanovnika sigurne kuće, djece žrtava nasilja u porodici. “Ovo su poruke djece koja se nadaju da će njihovi roditelji naučiti da žive ponovno u miru,” objašnjava koordinator sigurne kuće Zelena linija , Amra Muslić. Mir, nadaju se ova djeca, koji će i oni uskoro naći.
Ova NVO, uz podršku Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija, UNFPA, nudi cijeli niz savjetodavnih i socijalnih usluga za osobe koje su preživjele nasilje – što je sve veći problem u Bosni i Hercegovini i cijelom regionu.
Vjeruje se da u Istočnoj Evropi i Srednjoj Aziji čak jedna od tri žene biva pretučena i prisiljena na seks, ili zlostavljana na neki drugi način – najčešće od strane nekoga koga poznaje, uključujući muža ili drugog muškog člana porodice.
Danas obilježavamo Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama, kao i prvi od 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. Zajedno, ovi događaji imaju za cilj podizanje svijesti i poziv na akciju protiv rodno zasnovanog nasilja u regionu i diljem svijeta. Sigurna kuća Zelena linija u Sarajevu primjer je takve akcije jer pruža toliko potrebne usluge žrtvama nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini.
Pružanjem spasa onima koji su ugroženi, ova sigurna kuća ima i SOS- telefonsku vruću liniju za žrtve rodno zasnovanog nasilja, koja je često prva tačka kontakta za žene koje su stigle do tačke sloma. Žene koje su, barem za sada, odlučile da ne trpe šutke.
“Ovo je vrlo patrijarhalno društvo,” kaže nam službenica Sigurne kuće na S.O.S. liniji, Nerimana Sočivica. “Često su majke žrtava trpjele nasilje u porodici. I, nažalost, norma je da se o tome šuti. Ove žene mogu nositi broj telefonske linije sa sobom danima prije nego što skupe hrabrost da nazovu.”
Jednoj žrtvi naslijeđa rata iz ranih 1990-ih, koje je još uvijek prisutno u ovoj zemlji, dogodilo se da je njen muž, vrativši se iz zatvora gdje je bio mučen, postao izmijenjen čovjek. “On je bio drugi čovjek. Postao je agresivan ,” ona se s bolom sjeća, “Zlostavljao je djecu i mene. Onda je nasilje počelo i jedne noći je došao pijan, zgrabio nož, vičući, ‘Moj život nema smisla i onda neće imati ni vaš!’ Tada sam odlučila da ga moramo napustiti.”
Žene, po prijemu u ovu sigurnu kuću, imaju pristup sveobuhvatnim uslugama s ciljem da im se pomogne da progovore o patnjama koje se tako često šutke podnose. “Mi smo usvojili multidisciplinarni pristup za sve novopridošle stanare,” objašnjava gospođa Muslić iz sigurne kuće, “time što im obezbjeđujemo psihologe, socijalne radnike, itd.”
Nastojanja da se stane u kraj rodno zasnovanom nasilju u Bosni i Hercegovini ne zaustavljaju se ovdje. UNFPA i drugi partneri podržavaju nastojanja da dođe do promjene na političkom nivou, tako da zakon može dalje pružiti utočište žrtvama rodno zasnovanog nasilja.
Podrška zakonodavnoj reformi radi zaštite ženskih prava
Radeći sa ključnim partnerima u Bosni i Hercegovini, UNFPA zagovara zakonodavnu reformu i provedbu zakona za zaštitu prava žena da same donose odluke o svom reproduktivnom zdravlju.
Ključni igrač na ovom planu, Fondacija lokalne demokratije (FLD), neumorno radi na rješavanju ovog pitanja. “U borbi protiv rodno zasnovanog nasilja,” objašnjava Samra Filipović-Hadžiabdić iz Agencije za jednakost spolova BiH, “još veći problem je iscjepkana i kompleksna struktura vlasti koja postoji u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, a to dalje dovodi do problema prikupljanja pouzdanih podataka.”
S obzirom na komplicirane strukture vlasti i pravosuđa uspostavljene nakon rata, dio problema predstavlja primjena zakona koji već postoje. Na primjer, Zakon o jednakosti spolova omogućava građanski krivični postupak u slučajevima rodno zasnovanog nasilja. “Usvojen je davne 2003. godine,” kaže nam predsjedavajuća asocijacije žena sudija BiH, Adisa Zahiragić, “ali zbog raznih prepreka u njegovoj primjeni, teško da se i koristi.”
Unatoč ogromnom broju birokratskih prepreka koje još treba prevladati, zagovornici vide znake napretka. “Kada smo počeli raditi na ovom prije više od deset godina, niko stvarno nije znao ništa o problemu,” kaže menadžerica projekta FLD, Selma Begić. “Radeći sa drugim grupama, mi smo to promijenili. Ali još je preostalo posla u radu sa vladom i sudovima kako bi došlo do promjene.”
