Piše: prof. Tara Keck
Svjetska populacija stari. Od 2015. do 2050. godine će se, prema projekcijama, zastupljenost osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu povećati sa 12% na 24% zbog kombinacije smanjenja stope nataliteta i produženog životnog vijeka (WHO Ageing Factsheet, 2018). U Bosni i Hercegovini (BiH) je već nastala promjena ka starenju populacije. 2019. godine je 17% ljudi u BiH bilo starije od 65 godina (https://data.worldbank.org/indicator/SP.POP.65UP.TO.ZS?locations=BA), a prema projekcijama, ovaj postotak će dramatično porasti do 2050. godine (Baza podataka Evropskog zdravlja za sve (European Health for All)).
Populaciju koja stari prati više potreba za zdravstvenom i socijalnom njegom. Sa starenjem se znatno povećava rizik od više bolesti i zdravstvenih problema, kao što su Alzheimerova bolest, moždani udar, rak, gubitak sluha i gubitak vida. Zdravstveni sistemi i sistemi socijalne zaštite se moraju prilagoditi kako bi podržali povećani broj starijih osoba. Danas je veći dio istraživanja i finansiranja troškova usluga zdravstvene zaštite usmjeren na liječenje bolesti i zdravstvenih stanja povezanih sa starenjem. Na preventivne pristupe zdravom starenju i socijalnu podršku neophodnu da bi se pomoglo ljudima sa zdravstvenim stanjima se stavlja manji naglasak, ali bi se promoviranjem zdravog starenja eventualno odmah mogao smanjiti rizik od mnogih bolesti ili barem odgoditi njihov razvoj do kasnije životne dobi. S obzirom na visoke troškove liječenja, intervencije u oblasti zdravog starenja bi mogle biti ekonomičan način smanjenja zdravstvenih i društvenih troškova i povećanja kvaliteta života i blagostanja osoba starije životne dobi.
U skladu s idejom preventivnog zdravog starenja, Udruženje Partnerstvo za javno zdravlje je u proteklih deset godina uspostavilo niz centara za zdravo starenje širom BiH. To su dnevni centri u kojima se osobe starije životne dobi okupljaju, druže i sudjeluju u organiziranim kursevima i aktivnostima, kao što su preventivno-korektivna gimnastika, likovna sekcija, kreativne sekcije za izradu tradicionalnih rukotvorina, učenje rada na računaru i stranih jezika, sportske aktivnosti, muzička sekcija i kulinarska sekcija. Trenutno postoji 17 centara u devet općina u BiH, dok se još jedan planira otvoriti do kraja 2020. godine. Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) je podržao sve centre za zdravo starenje i u nekoliko proteklih godina promovira uspostavu mreže centara za zdravo starenje širom Istočne Evrope i Centralne Azije.
2019. godine je uspostavljena saradnja između Udruženja Partnerstvo za javno zdravlje, UNFPA u BiH i istraživača sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL) kako bi se utvrdilo koliko često su članovi centara za zdravo starenje uključeni u razne aktivnosti koje u bitnoj mjeri utječu na zdravo starenje, uključujući i fizičku aktivnost, zdravu ishranu, pušenje, konzumiranje alkoholnih pića, gubitak sluha, društveni angažman i podršku. Rezultati istraživanja koji se odnose na članove centara za zdravo starenje su zatim upoređeni s rezultatima koji se odnose na starije osobe u BiH koje ne odlaze u centre za zdravo starenje (vanjski ispitanici), ali bi to željeli, kao i sa sličnom grupom u Ujedinjenom Kraljevstvu(UK BioBank; https://www.ukbiobank.ac.uk/). Zatim su podaci iskorišteni za predviđanje očekivanih prosječnih zdravstvenih ishoda i potencijalnih koristi za članove centara za zdravo starenje.
Identificirane su tri glavne oblasti u kojima je došlo do poboljšanja za članove centara – fizička aktivnost, navike u ishrani i zadovoljstvo s odnosom s prijateljima i u porodici. Nema oblasti u kojima članovi centara pokazuju vidove ponašanja koji bi doveli do povećanja rizika od loših zdravstvenih ishoda.
Prvo, poznato je da fizička aktivnost i zdrava ishrana sprečavaju nastanak zdravstvenih problema povezanih s procesom starenja (Nyberg et al., Lancet Public Health, 2018). Osobe starije životne dobi koje nisu fizički aktivne imaju povećan rizik od razvoja više bolesti (Nyberg et al., Lancet Public Health, 2018) Nekoliko studija je pokazalo da umjereni nivoi fizičke aktivnosti imaju efekte koji štite od kognitivnog pada povezanog sa starenjem (Hamer and Chida, Psychol Med, 2009; Sofi et al., J Intern Med, 2011). Za osobe koje već imaju blagi pad kognitivnih sposobnosti, fizičkim vježbama se mogu unaprijediti kognitivni ishodi 6 do 18 mjeseci kasnije (Fiatarone Singh et al., J Am Med Dir Assoc, 2014). Osim fizičke aktivnosti, konzumiranje voća i povrća je povezano sa smanjenjem rizika od razvoja više bolesti u starijoj životnoj dobi (Nyberg et al., Lancet Public Health, 2018). Članovi centara za zdravo starenje imaju značajan porast nivoa umjerenog fizičkog vježbanja i zdrave ishrane:
- Članovi centara za zdravo starenje su iskazali veću vjerovatnoću da se bave umjerenom tjelesnom aktivnosti (85% spram 75%),
- Članovi centara su imali 1,4x duže ukupno vrijeme fizičkog vježbanja u toku jedne sedmice,
- Članovi centara konzumiraju 1,3x više voća i povrća,
- 10% više članova centara konzumiraju dnevne preporučene količine voća i povrća.
Smanjena društvena mreža također povećava rizik od smrti kod starijih osoba, slično nivoima rizika od pušenja i pretilosti, i čak je više povezana sa skraćenjem životnog vijeka nego što je to fizička neaktivnost (Holt-Lundstad et al., PLoS Medicine, 2010). Smanjeni društveni odnosi su također povezani s povećanjem učestalosti razvoja kardiovaskularnih bolesti (Knox and Uvnas-Modberg, Psychol Bull, 1998; Yang et al., Proc Natl Acad Sci, 2016) i depresije (Santini et al., J Affect Disord, 2015) i faktor su rizika za razvoj demencije (Livingston et al., The Lancet, 2017). U ovom važnom području rizika, članovi centara su izvijestili o visokim nivoima zadovoljstva sa svojim ličnim odnosima, što je pokazatelj snažnih društvenih mreža:
- Članovi centara su iskazali veću vjerovatnoću da će biti sretni u svojim prijateljskim odnosima (59% spram 44%),
- Članovi centara su iskazali veću vjerovatnoću da će biti sretni u svojim porodičnim odnosima (58% spram 30%),
- Članovi centara su iskazali manju vjerovatnoću da će reći da se osjećaju usamljeno (75% spram 88%).
S obzirom na mjerene razlike u aktivnostima vezanim za unapređenje zdravlja za članove centara, projekcije ukazuju da će se za članove centara u njihovoj starijoj dobi povećati broj godina u kojima će biti zdravi ili u kojima će živjeti bez bolesti: nakon šezdesete godine života muškarci će imati dodatnu 1,9 godinu bez bolesti, a žene će imati dodatnih 0,8 godina bez bolesti. Osim smanjenja rizika od bolesti, stil života članova centara je povezan s povećanjem preživljavanja u narednih sedam godina za 35-45%. Stoga, postoji projicirana korist u pogledu dužine životnog vijeka i godina života bez bolesti za članove centara, što se u velikoj mjeri može pripisati povećanoj umjerenoj fizičkoj aktivnosti na sedmičnoj osnovi i većoj mreži društvene podrške.
Sve u svemu, centri za zdravo starenje predstavljaju ekonomičan način organiziranja aktivnosti i pružanja podrške čime se poboljšava zdravlje i blagostanje osoba starije životne dobi te stoga i povećava broj godina u kojima će živjeti zdrav život. S tim u vezi, skupa s demografskim trendovima povećanja broja starijih osoba u BiH i regiji, vlasti na svim nivoima uprave u cijeloj regiji bi trebale:
- Proaktivno raditi na širenju broja centara za zdravo starenje kako bi usluge centra pružale i u drugim zajednicama i obezbijedile infrastrukturu koja je neophodna za poticanje zdravog starenja i pružanja podrške sve većoj starijoj populaciji,
- Provesti istraživanja širom populacije kako bi odredile postojeće stilove života građana u cilju optimizacije resursa radi unapređenja zdravog starenja u populaciji,
- Osmisliti nove načine promoviranja zdravog starenja među građanima koji imaju ograničen pristup uslugama zdravog starenja. Naprimjer, inicijative koje se odnose na fizičku aktivnost ili druge aktivnosti zdravog stila života bi se mogle emitirati na državnoj televiziji i radiju. Ovaj pristup je posebno važan da bi se došlo do populacija kojima usluge nisu dostupne, uključujući i one u ruralnim sredinama, ranjive i one s teškoćama u kretanju i ostvarivanju pristupa koje nisu u mogućnosti dolaziti u postojeće centre za zdravo starenje,
- Finansirati pozive za dostavljanje prijedloga i izraditi programe kojima će se promovirati saradnja između starijih i mlađih generacija. Time bi se pružila podrška društvenih mreža i starijim i mlađim osobama, osigurati razmjena znanja i iskustava i omogućiti učenje o značaju zdravog starenja već u mladosti.
Tara Keck je profesorica neuronauke i viši istraživač stipendista britanske istraživačke zaklade Wellcome Trust na Katedri za neuronauku, fiziologiju i farmakologiju Univerzitetskog koledža u Londonu. Na čelu je istraživačkog tima koji istražuje neuroplastičnost – sposobnost mozga da se prilagodi, promijeni i nauči u odgovoru na sredinu koja se mijenja. Njeno istraživanje je fokusirano na razumijevanje mehanizama koji leže u osnovu neuroplastičnosti u odrasloj dobi i tokom starenja i njihov poremećaj bolestima vezanim za proces starenja.
