Moj rodni grad je lijep, a trnovit, Ruža Krajine, Banja Luka. Iako je moje akademsko polje Pravo, moje strasti su me odvele na put volontiranja, omladinskog i humanitarnog rada, aktivizma, izgradnje mira, regionalne i međuregionalne saradnje sa ili kroz različite organizacije.
Povezujem izgradnju mira unutar društva sa pronalaženjem unutrašnjeg mira pojedinca. Smatram da je napredak u ličnom akademskom razvoju ili individualnom rastu nemoguć bez pronalaženja unutrašnjeg mira. Razumijevanje naših svjesno-podsvjesnih misli, ponašanja, razmišljanja i osjećaja je kroz psihološke metode kao što su samorefleksija, samosvijest itd.
Za mene je izgradnja mira skup metoda i procesa za stvaranje trajnog i funkcionalnog mira u našem društvo. “Razumijevanje unutrašnjeg i vanjskog ponašanja, vjerovanja, vrijednosti i razmišljanja unutar našeg kulturnog ledenog brega – matrice” (Edwin T. Hall).
To se postiže kroz obrazovanje, saradnju, razmjenu dobara, ideja i usluga koje stvaraju društvene kompromise i konsenzuse koje većina nas koristi. Stoga, stvaranje mira nije samo neophodno, već i suštinsko za stvaranje egalitarnijeg i zdravijeg okruženja, naprednih obrazovnih sistema koji dovode do boljih mogućnosti zapošljavanja, snažnijih tržišta i javnog sistema koji se pridržava vladavine prava.
Iz mog ličnog iskustva, najbolji način za sužavanje društvenih jazova je prava međuljudska razmjena. Što individualnije – to bolje. Najbolji primjer iz mene je bio tokom IOM BHRI projekta, koji je trajao više od šest mjeseci. Imao sam priliku da se družim sa cazinskim (omladinom) lokalpatriotizmom i privilegijom da me oni “prevaspitaju” na temu “lokal patriotizam“. Vidjevši koliko se vole, predstavljaju, poštuju i vatreno zalažu za svoj grad Cazin, shvatio sam koliko mi je malo stalo do svog grada. Zaista me je natjeralo da se preispitam.
Da li predstavljam Banja Luku na najbolji mogući način? Da li je to samo grad u kojem živim ili grad koji volim? Za mene se Banja Luka vremenom pretvorila u ružu. Predivan miris i prekrasne latice, ali moguće bolno na dodir. Tako sam skovao frazu “Lijepa i trnovita, Ružo Krajine, Banja Luka”. Ova fraza će mi ostati do kraja života, samo zahvaljujući brojnim mladim cazinjanima.
Kroz UNFPA Young Peacebuilding Program, želim stvoriti prostor za mlade ljude da uče o našem kulturnom ledenom brijegu – matrici. Pronaći unutrašnji mir kako bi mogli doprinijeti procesu izgradnje mira u BiH. Razmjenjivati naše lokalne kulture, razumjeti i prihvatiti naše različitosti.
Kao što bi moj prijatelj rekao: "Da imaš THE RIZZ, znao bi!" i mislim da je za izgradnju mira potreban neki rizz.
